odvajanje s predumišljajem

Rekla si smijuljeći se da ti se čini da je to ipak odvajanje s predumišljajem. Opet su misli krive, same one naprave platformu za" ako", odstupnicu, rezervu, mogućnost. Uopće je jako teško bilo što odlučiti, pogotovo ako su u pitanju osjećaji.
Osjećaji izdube u svim tijelima kratere u kojima se poput virova nastane i tu komešaju zrak i život i univerzum. Um je nemoćan pred osjećajima. Ili su osjećaji u umu.
Ljudi se najviše bore s tim osjećajnim činjenicama, pogotovo bolnim, ljubavnim, egzistencijalnim. Tako da je unutarnji svijet uzburkano more osjećaja. Ipak kad ih nema, ne volimo ta stanja, kao da nas je netko anestezirao i znamo da to nije dobar znak. Kažemo da nam se život ne događa onda, sanjamo uzbuđenja, aktivnost, događaje, patnju, lomove, ekstatična prelijevanja. Zato je uvijek prisutan predumišljaj, jel tako?
- Valjda je tako, rekla si i dalje se smijuljeći, i trljajući ruke, što nam onda preostaje nego da idemo dalje najbolje kako znamo.
Pa da, ali treba li se potruditi, na silu iščupati, ipak se odvojiti?
Jer, jasno ti je, odvajanje s predumišljajem, nekako i nije baš odvajanje, koji je onda smisao?
-Pokušaj ! draga ,pokušaj odvajanja , vježbanje, života, stanja i osjećaja.
-Isuse Clarissa nije li to uzaludno trapljenje?
-Trapljenja nisu uzaludna.
- Ma jesu uzaludna su, ona su kao upiranja samo po istom, što ako u krivom smjeru trapimo, pa postajemo potpuno nefunkcionalni.
-Predumišljaj vodi k razočarenju, to ti je jasno, naročito zato jer predumišljaj dolazi iz ega,
iz onog mračnog podteksta koji ne može niti biti umišljaj nego je samo naznaka, licemjerna zavist, hrani se tako. Kao rak.
-Pustiti onda?
To je vježbanje,
bez predumišljaja
odnosno predumišljaj ćemo prevariti, ego je predumišljaj, puštanje je ....?
Što je puštanje, Clarissa?
- Puštanje je vrlina, mila moja, kaže Clarissa bijelih ruku i otpije talog zelenog čaja iz šalice pa napravi facu trpkog gađenja i pljune na zemlju.
Odvajanje od kanđi tjeskobe i očekivanja
morem
vjetrom
talasom
snom
vremenom
 snagom mira
zelenim čajem i modnim časopisom? zašto ne?

sladoled u ruci - ptica na grani

"...sloboda od svih bijeda koje nastaju zbog dodira s materijom"

 U jutro sam izvukla iz noći toliku kuglu glavobolje da sam mislila da se neću moći pomaknuti s jastuka. Teška teška glavobolja iza sna. Oslobađanje stresa,- reći ćeš, pa zar mi nije i ova bol u nozi oslobađane stresa, i pretjerana osjetljivost na mirise i zvukove, i emocionalnost koja probija na tijelo? Treba li se tim smetnjama baviti ili one same prođu onda kad na njih najmanje obraćamo pažnju.
 Kaže jedna žena nekidan za stolom u kafiću, da su se svi njeni problemi riješili sami dok je ona bila pijana. Trajalo je nekoliko godina to pijanstvo ali kad se otrijeznila našla se u potpuno novom aranžmanu, djeca su odrasla, muž je otišao, godine su došle...." I sad mi je u redu", kaže. Je'l tu vrijedi pravilo o neproveđivanju?
Opet smo na umu, danas čak na dvoumu, kao i jučer.
Dok se tuširam razmišljam o tome zašto ljudi nisu sretni cijelo vrijeme." Sreća je prolazna u materijalnom svijetu" pa zar je život ipak onda ropstvo.
Učini najbolje što možeš i ne očekuj rezultate?
Opet se dvoumim, stvaram strategije, stupice za sreću, trudim se.... Onda u nekim godinama čujem "Nemoj se truditi" ma jel to mene neko zajefrkava, "Trudi se , ne trudi se, drž to, čupaj, pusti, olabavi."
 Što smo mi? jebeni lavovi u cirkusu.
Osjećam ja da je to opet On i da je napetost prisutna uvijek s njim. Umni štit napetost, ozbiljna povorka , učmala svita.
Pazi, čekaj, očekuj, koliko si dala, koliko si dobila, može li se na to računati. Poput čete one Kraljice iz Alice u zemlji čuda koja prolazi kraljevstvom i viče "Odrubite mu glavu"
Oslobođena od dvoumljenja - možda da suzim izbor na "Nemaš izbora",
ali dok sam pred frižiderom sa sladoledom, iza mene red koji žamori i premišlja kombinacije ispotiha , ispred mene prodavač sa, u desnoj ruci kornetom u lijevoj ruci žlicom i gleda me.... ja , ja bez razmišljanja ispalim:
"Lješnjak i jagodu molim", kao i uvijek, i što dobijem ?
Kao i uvijek, pobjednička kombinacija, dobra i uvijek ista. Zašto bi je uopće mijenjala?
Mislim probala sam ja jednom s bananom i pistacijem, to je bilo odvratno hahahahah
bacila sam to u smeće, eto ostala sam bez sladoleda.
Onda bez dvoumljenja kažeš: "lješnjak i jagoda ili višnja", i ako je izbor uvijek u tom pravcu
to je to.
Sladoled u ruci - ptica na grani.
Misliš da život nije kao sladoled?

kontradikcije-kontraindikacije

Kontradikcija je uvijek tu ako poželimo, jer um naprosto tako radi, tik tak, non stop prebacuje lopticu, a smisao i besmisao imaju uvijek izjednačen rezultat. Dvojba je , bez ikakve sumnje, glavna karakteristika prirode ovog uma, i ništa nije stabilno, jasno ni određeno ukoliko um nije jasan i određen. To proizvodi naravno napetost , jer um bi privezali, al on onda pati, treba ga potkupiti, dati mu slatkiše umjetnosti i jakih podražaja čulnosti. Tako se non stop nastavlja ta igra hranjenja ukaveženog uma.
Zato se kaže "Um na pašu", kao oslobodi um, hahahhaha, soli na rep.
Jutros sam jasno znala o čemu želim pisati, imala sam zacrtanu priču i događaj, evo zaboravila sam.
Nepouzdanost je druga karakteristika, ona proizlazi iz ove prve. Simultanost misli i nepouzdanost pamćenja.... zato kažu mudraci -Budi u trenutku.
 U trenutku možeš biti jedino bez misli, svka misao bježi trenutku.
To su već egzistencijalisti ispilali do ganglija. Nepodnošljivo.
Vodi me na drugu stranu, povedi me sa sobom. Aha da, pa drugi olakšava situaciju
Nađite si nekoga na kome ćete napasati um i čula , utvarajte i otvarajte srce .... pa će vam se činiti da ste mirni.
Dok se jednog dana ne podigne vihor nemira.
Do tada ćete si već napuniti kuću tolikim smećem da ćete ostatak života rješavati zaostatke, tražiti onu ljubav koju ste ponosno odbacili (roditeljsku) i to je to....

žuti ljiljani after all

neću dugo ali kratko samo nešto
moram
naprosto me svrbe prsti a um mi slaže crtovlja pa po njemu blinkaju note hvalospjeva.
Najprije i najvažnije---- završila je nastavna godina, kužiš--- sutra nema škole--- ne mogu vjerovati, toliko ste mi išli na živce zadnjih mjesec dana da još uvijek ne vjerujem da sutra ne moram u razred. danas dok sam prala suđe, da ne spominjem tikvice, čičvardu i pome u vrlo osebujnoj kombinaciji
odjednom sam od bosih stopala na pločicama do stisnutog konjskog repa protrnula--- gotovo--- sutra nema
jesus krajst and meri čejn, ne mogu se opustit
e ali
nije to sve, živjeti se treba dalje makar i sa osjećajem slobode
svejedno vrijeme prolazi i more ispire težinu i smanjuje tlakove, prijatelji pomažu u nevolji, sjede i bućkaju noge u plićaku, kažu:"Uzmi malo silikona za kosu"
ili
"Pa ja ću ti dati maslinovo ulje"
ili kažu
"Ma daj boli te dupe"
no ni to nije sve
sloboda ide dalje, pada s narančastim bombonom sunca u modro more, sloboda me zove da idem na Punta Bajlo gledati pomrčinu mjeseca, zove me na pizzu moj bivši razred....
ja ostajem zalijevati cvijeće i mislim si
gle taj lipanj svi vezuju za lipe, a ja recimo pamtim onaj moment žutog prašnika ljiljana u bakinom vrtu i moje dugo mirisanje istog i poslije dugo razmazivanje žutila po licu i rukama
sjećam se da bi me baka čak morala vraćati kući da presvučem majicu koliko bi se zažutila peludom.
ne znam koji me vrag tjerao u ljiljane
poslije mi je onaj Sv. Ante bio simpa sa svojim ljiljanima
prije neki dan sam pred jednom kućom u Sabunikama vidjela nekoliko prekrasnih žutih ljiljana
ja volim ljiljane, mislim volim i ruže
al od ljiljana me onako podilazi neka crkvena jeza, oni su peludasti preko mjere, pretjerali su sa svojim zvonolikim cvatom, baš su fakin dekadentni
e ali
poanta je ta
da sam zalijevajući cvijeće čula zvono na parlafonu i svog sina koji vel
-i ajde dođi učenici su ti nešto donjeli
-"ma daj ne gnjavi me, neću doći, donesi to gore, koji učenici, ja ne volim učenike, biž ča"
kad, pogađate
moja je nježnost skrenula s puta kad sam ugledala buket žutih ljiljana
majku vam vašu
a prijateljica s maslinovim uljem je bila vjeroučiteljica
pa sad vi što pijete vino na kapetanskoj i vičete u slušalicu "Profesorice dođite s nama..", samo pokušajte sljedeće godine ne upisati vjeronauk hahahahah
jel glupo?
malo je
ali ja sam opet ganuta
hebiga
hvala trećem a na ljiljanima
i živjela pomrčina mjeseca, jel to jedna od onih koje se pojavljuju svakih milijardu godina, jebateled, svakih 28 dana je neka ekskluzivna pomrčina koju ćemo imati prilike vidjeti samo mi
ko da je promovira Vip, čovječe
aj idem, dosta je bilo, nastranu šala a vama djeco baš hvala