Osjećaji izdube u svim tijelima kratere u kojima se poput virova nastane i tu komešaju zrak i život i univerzum. Um je nemoćan pred osjećajima. Ili su osjećaji u umu.
Ljudi se najviše bore s tim osjećajnim činjenicama, pogotovo bolnim, ljubavnim, egzistencijalnim. Tako da je unutarnji svijet uzburkano more osjećaja. Ipak kad ih nema, ne volimo ta stanja, kao da nas je netko anestezirao i znamo da to nije dobar znak. Kažemo da nam se život ne događa onda, sanjamo uzbuđenja, aktivnost, događaje, patnju, lomove, ekstatična prelijevanja. Zato je uvijek prisutan predumišljaj, jel tako?
- Valjda je tako, rekla si i dalje se smijuljeći, i trljajući ruke, što nam onda preostaje nego da idemo dalje najbolje kako znamo.
Pa da, ali treba li se potruditi, na silu iščupati, ipak se odvojiti?
Jer, jasno ti je, odvajanje s predumišljajem, nekako i nije baš odvajanje, koji je onda smisao?
-Pokušaj ! draga ,pokušaj odvajanja , vježbanje, života, stanja i osjećaja.
-Isuse Clarissa nije li to uzaludno trapljenje?
-Trapljenja nisu uzaludna.
- Ma jesu uzaludna su, ona su kao upiranja samo po istom, što ako u krivom smjeru trapimo, pa postajemo potpuno nefunkcionalni.
-Predumišljaj vodi k razočarenju, to ti je jasno, naročito zato jer predumišljaj dolazi iz ega,
iz onog mračnog podteksta koji ne može niti biti umišljaj nego je samo naznaka, licemjerna zavist, hrani se tako. Kao rak.
-Pustiti onda?
To je vježbanje,
bez predumišljaja
odnosno predumišljaj ćemo prevariti, ego je predumišljaj, puštanje je ....?
Što je puštanje, Clarissa?
- Puštanje je vrlina, mila moja, kaže Clarissa bijelih ruku i otpije talog zelenog čaja iz šalice pa napravi facu trpkog gađenja i pljune na zemlju.
Odvajanje od kanđi tjeskobe i očekivanja
morem
vjetrom
talasom
snom
vremenom
snagom mira
zelenim čajem i modnim časopisom? zašto ne?
Nema komentara:
Objavi komentar